Prvaci iz hrvatskoga jezika
U Starogradskoj vijećnici su u utorak, 13. lipnja 2006. dodijeljene nagrade učenicima koji su osvojili jedno od prvih triju mjesta na županijskim natjecanjima iz različitih predmeta i njihovim mentorima. V. gimnazija iznimno je dobro plasirana iz hrvatskoga jezika; naime, od četiri moguća prva mjesta osvojili smo čak pet prvih mjesta: u prvom razredu prva je bila Ana Lisonek (mentorica: prof. Lidija Farkaš), u drugom su razredu prvo mjesto podijelili Kristina Jurković i Ivan Gavran (mentorica: prof. Vesna Muhoberac), u trećem razredu prva je Sandra Poljak (mentorica: prof. Vesna Muhoberac), a u četvrtom Iva Kasum (mentorica: prof. Majda Bekić Vejzović). Svi su se ovi učenici (i oni koji su osvojili druga i treća mjesta) plasirali na Državno natjecanje iz hrvatskoga jezika i od deset učenika naše škole (od pedeset pozvanih iz svih škola Republike Hrvatske) najbolje su rezultate postigli Iva Kasum, koja je osvojila prvo mjesto, i Sandra Poljak - s osvojenim drugim mjestom u državi.
Komentari
24.06.2006 15:54
odgovor
24.11.2006 16:02
Držim da dobra škola osim edukativnog ipak treba imati i odgojnu ulogu, poticati i graditi u ljudima pozitivan sustav vrjednosti u svakom pogledu. Treba voljeti, cijeniti i pomagati čovjeku čak i ako nije najbrži, najspretniji, najbistriji, čak i ako je u nečemu uspješniji od nas. Često primjećujem u ovoj školi(ali i u drugima jer imam više djece raznih dobi i opredjeljenja) nešto što me žalosti i što prema mojoj skromnoj procjeni ne može dugoročno koristiti ni mentorima, ni učenicima, a konačno ni društvu u cjelini. To je lažiranje rezultata, ili kako se obično naziva iskorištavanje položaja (pozicije), toliko nazočno među "odraslima". Na primjer, ako učenik ove škole osvoji prvo mjesto na županijskom natjecanju iz hrvatskog jezika i ako je to registrirano u svim mjerodavnim aktima, zašto je na stranicama ove škole dana netočna informacija? Zašto to dijete ne može doći do materijala kako bi se kvalitetno pripremilo za natjecanje kao i drugi učenici ove iste škole, ali drugog mentora? Zar ovoj školi nije u interesu da što više njenih učenika postignu dobre rezultate ili je za to bitan mentor i njegov položaj u državnom povjerenstvu? Namjerno ne navodim ime mentora niti oštećenog učenika, samo pitam: kakvu poruku ovakvim ponašanjem "oštećeni" učenik nosi za budući život? Može li ga to stimulirati za rad bez obzira koliko voli predmet kojim se usput želi i kasnije baviti u životu? Ili već u startu trebamo navikavati djecu da za uspjeh nisu bitni znanje, ljubav prema poslu i marljivost nego bezobzirna "grebaža", dobra veza i hod po leševima? Jesu li zaista važne samo medalje, a ne i kvaliteta - moral ljudi koji stoje iza njih?
odgovor