# jedna mama
24.11.2006 16:02Pohvala SVIM SUDIONICIMA SVIH NATJECANJA, mislim da treba pohvaliti sve, jer za uspjeh su osim talenta (za što nismo osobno zaslužni) nužni i znanje, trud uz dobrog mentora, sreća, loš ili dobar dan, snalaženje i sve druge velike i male okolnosti. Za mene je bitan trud, želja za sticanjem znanja u svrhu usmjeravanja pozitivnim i korisnim aktivnostima, natjecateljski duh, ali ne na štetu drugog. Treba se veseliti pobjedi, ali športski priznati i poraz. Smatram da tako nastaju vrijedni, kvalitetni ljudi i konačno dobra i uspješna zajednica. I to je ono što me navelo na komentar.
Držim da dobra škola osim edukativnog ipak treba imati i odgojnu ulogu, poticati i graditi u ljudima pozitivan sustav vrjednosti u svakom pogledu. Treba voljeti, cijeniti i pomagati čovjeku čak i ako nije najbrži, najspretniji, najbistriji, čak i ako je u nečemu uspješniji od nas. Često primjećujem u ovoj školi(ali i u drugima jer imam više djece raznih dobi i opredjeljenja) nešto što me žalosti i što prema mojoj skromnoj procjeni ne može dugoročno koristiti ni mentorima, ni učenicima, a konačno ni društvu u cjelini. To je lažiranje rezultata, ili kako se obično naziva iskorištavanje položaja (pozicije), toliko nazočno među "odraslima". Na primjer, ako učenik ove škole osvoji prvo mjesto na županijskom natjecanju iz hrvatskog jezika i ako je to registrirano u svim mjerodavnim aktima, zašto je na stranicama ove škole dana netočna informacija? Zašto to dijete ne može doći do materijala kako bi se kvalitetno pripremilo za natjecanje kao i drugi učenici ove iste škole, ali drugog mentora? Zar ovoj školi nije u interesu da što više njenih učenika postignu dobre rezultate ili je za to bitan mentor i njegov položaj u državnom povjerenstvu? Namjerno ne navodim ime mentora niti oštećenog učenika, samo pitam: kakvu poruku ovakvim ponašanjem "oštećeni" učenik nosi za budući život? Može li ga to stimulirati za rad bez obzira koliko voli predmet kojim se usput želi i kasnije baviti u životu? Ili već u startu trebamo navikavati djecu da za uspjeh nisu bitni znanje, ljubav prema poslu i marljivost nego bezobzirna "grebaža", dobra veza i hod po leševima? Jesu li zaista važne samo medalje, a ne i kvaliteta - moral ljudi koji stoje iza njih?



odgovor